Moja jedinica je opet trudna, stiže drugo unuče, a prvo je skoro prohodalo. Moj je unuk baš živahan i s njim je stalno neka akcija, trči tamo, visi ondje, penje se ovdje. Već može sam da se popne i spusti niz tobogan, ali je meni baš teško da se uspravim dok ga pridržavam u kućicama na igralištu. Zglobovi i kosti me sada bole češće nego prije, a i udebljala sam se puno ove godine. Ove zime ću povesti unuka na sankanje, on i ja ćemo sami biti nekoliko dana na planini dok se moja kćerka oporavi od poroda i upozna svoju kćerkicu. Jedva čekam da mu pokažem sve i prenesem mu ljubav koju osjećam za planinu.
Gledam svoje prijateljice, žene mojih godina, i sve griješimo u istom – sebe i svoje potrebe stavljamo na zadnje mjesto. Dolazi vrijeme kada ću morati imati više energije za svoje unuke i pomoći kćerki, a to ne mogu ako ne brinem o sebi. U ostalom, vrijeme i jeste konačno da se pobrinem za sebe, da sebi učinim dobro.
Više ću se kretati, jest ću zdravije, možda pokušati raditi i jogu. Tako je, odlučila sam! Ići ću do vrtića pješke bez obzira što je u drugom dijelu grada i učit ću šta je sve potrebno za očuvanje mojih zglobova i hrskavice. Čitala sam o većem unosu hranjivih sastojaka kao što su glukozamin sulfat, hondroitin sulfat, kolagen hidrolizat, hijaluronska kiselina, acetilcistein i omega-3 masne kiseline. Ja ne znam dovoljno o tome, učit ću i pitati ljekare i farmaceute koji dodatak prehrani će meni najviše odgovarati.
Za moj osteoartritis nema lijeka, ali mogu sama uticati na to da u narednim godinama sporije napreduje, da ne bude gore, već da ostanem pokretna i aktivna. Svi hranjivi sastojci koje sam vam spomenula na svoj način obnavljaju i njeguju moju hrskavicu. Pa još smo od svojih baka naučile da je supa od raskuhanih kostiju dobra za naše kosti i zglobove, prenosimo to i na našu djecu, a to vam je upravo ovaj kolagen hidrolizat. Mi danas moramo razumjeti da je svijet otišao naprijed i da sami savjeti naših predaka nisu dovoljni. Ne uzgajamo više svoju hranu,ni jabuka nije ono što je nekada bila,a naša djeca i unuci žive u bržem i drugačijem svijetu od onog našeg prije nekoliko decenija. Naše je da ih pratimo, budemo tu za njih i pametnije se brinemo o sebi.
Ja sam odlučila!
Ići ću na sankanje i ove i sljedećih godina, i sa unucima i sa prijateljicama i sama. Nije gotovo, biću ja tu još dugo i proživjet ću te decenije na svoj način.
Odlučila sam živjeti pametnije, biti spremna, za život.
Danas.
