Mr. ph. Nedimku Burgić upoznali smo tokom edukacija o prehrani djece i odraslih koji su oboljeli od dijabetesa. Njena predavanja svaki put su izazvala poseban interes i, što je jako važno, angažirala one najmlađe da shvate značaj zdrave ishrane, sa posebnim akcentom na računanje ugljikohidrata. Svoje stručno znanje farmaceuta, objedinila je sa ljubavlju rada sa djecom. Kao majka djeteta oboljelog od dijabetesa je odlučila da svoje znanje i iskustvo nesebično dijeli sa onima kojima je edukacija o specifičnoj prehrani kod dijabetesa izuzetno važna.
Odlučili smo da predstavimo njen rad i podijelimo neke od njenih iskustava i savjeta sa roditeljima djece oboljele od dijabetesa.
- Recite nam nešto o sebi, Vašoj profesiji i trenutnim obavezama
Farmaceutski fakultet Univerziteta u Tuzli završila sam 2011.godine. Imam 33 godine, udata sam i imam jednu kćerku. Trenutno sam zaposlena u JU Srednja medicinska škola Tuzla kao profesor praktične nastave farmaceutske grupe predmeta.
- Kao magistar farmacije, kako ste se odlučili za rad u oblasti edukacije djece i mladih?
Ono što Vam moram priznati jeste da se želja za rad s djecom javila još pred upis na fakultet. Htjela sam upisati studij biologije i raditi s djecom kao profesor biologije. Međutim, na nagovor mojih profesora, iskrenih prijatelja i roditelja upisala sam studij farmacije. Nisam se pokajala. Poslije završetka fakulteta kratko sam radila u jednoj veledrogeriji, a zatim mi se ukazala prilika za rad u školi. Položila sam stručni ispit u obrazovanju i stekla zvanje profesora farmaceutske grupe predmeta. Od tog dana pa sve do danas prošlo je skoro 8 godina. Ja sam još uvijek na istom mjestu, radim s djecom i uživam u tome.
Pored toga, ispred UG „Novi Horizonti“ Tuzla aktivno učestvujem u pripremi radionica i edukaciji roditelja i prijatelja djece oboljele od dijabetesa i na taj način pokušavam olakšati njihovu svakodnevnu borbu.
- Život roditelja nakon dijagnoze dijabetesa kod djeteta je pun promjena i izazova. Kako ste se Vi iznijeli sa ovom situacijom?
Život roditelja nakon dijagnoze dijabetesa kod djeteta se mijenja iz korijena. Sve ono što ste do tada smatrali problemom, prestaje biti problem. Na početku je teško, ne želite prihvatiti činjenicu da je vaše dijete doživotni ovisnik o inzulinu. Međutim, vremenom morate prihvatiti dijabetes i sve nevolje koje on nosi sa sobom. Ukoliko ne prihvatite, onda nastaju još veći problemi jer dijabetes mellitus tip 1 zahtijeva 100% – tnu posvećenost kako djeteta tako i roditelja.
Što se tiče mog ličnog iskustva moram naglasiti da je i muž od prvog dana bio uključen u ovu našu borbu i dijelili smo obaveze koje su došle s dijabetesom. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti mogu reći da smo postali pravi tim koji se uspješno bori protiv dijabetesa. To je za djecu oboljelu od dijabetesa izuzetno važno.
- Koliko Vam je činjenica da ste zdravstveni radnik pomoglo u borbi Vašeg djeteta sa dijabetesom?
Prije dijagnoze o dijabetes mellitusu tip 1 sam znala onoliko koliko serviraju na fakultetu. Uvijek se više obraćala pažnja na dijabetes tip 2 koji je češći. Međutim, zahvaljujući mom predznanju o dijabetesu prilikom pojave simptoma odmah sam posumnjala na povećanu koncentraciju glukoze u krvi. Uradili smo nalaze, uputili za bolnicu i na vrijeme izbjegli tešku ketoacidozu. Naravno, svo moje znanje iz farmakologije, biohemije i bromatologije poslije je došlo do izražaja i dovelo do odlične metaboličke kontrole ove bolesti.
- Kako izgleda jedan dan roditelja čije dijete ima dijabetes?
Dan roditelja čije dijete ima dijabetes počinje mjerenjem koncentracije glukoze u krvi. Poslije toga slijedi priprema obroka i vaganje hrane, računanje ugljikohidrata, ponovo mjerenje glukoze u krvi, davanje inzulina i tako 3-4 puta na dan. Naravno, mjerenje glukoze u krvi je obavezno i dva sata poslije svakog obroka. Sve gore nabrojano je u idealnom slučaju, kada su koncentracije glukoze u krvi zadovoljavajuće, kada nema akutnih komplikacija kao što su hipoglikemija i hiperglikemija. Ukoliko su akutne komplikacije prisutne, onda su roditelji osuđeni na dodatna računanja, mjerenja i davanje korekcija.
Uz sve gore nabrojano roditelj djeteta koje ima dijabetes mora izvršiti i sve ostale svakodnevne obaveze što dodatno utiče na kvalitet života.
- Koji su bili prvi simptomi dijabetesa kod Vašeg djeteta?
Simptomi dijabetes mellitusa tip 1 su nagli i uglavnom su isti kod većine djece: povećana žeđ (polidipsija), učestalo mokrenje (poliurija), povećan apetit (polifagija), gubitak tjelesne mase i slabost.
- Koliko ste morali promijeniti svoje životne navike (posebno prehrambene)?
Mnogo toga se promijenilo u našem životu, naročito onom društvenom. Zbog naših obaveza dosta toga smo morali svesti na minimum.
Kada su u pitanju prehrambene navike tu nije bilo velikih promjena. Prije dijagnoze dijabetesa trudila sam se kao i svaka majka da mi kćerka jede što zdraviju i raznovrsniju hranu. Taj dio prelaska na zdraviji način života za nju i nije bila velika promjena. Ono što joj je nekako najteže padalo jeste davanje inzulina i stalno mjerenje koncentracije glukoze u krvi.
- Predavač ste na radionicama o dijabetesu, kakav je Vaš dojam koliko mlađa populacija zna uopšte o ovom oboljenju?
Djeca i mladi koji boluju od dijabetesa o ovom oboljenju znaju najviše. Oni žive s dijabetesom, oni ga najbolje osjećaju. Od ove djece se mnogo toga može naučiti. Međutim, problem je u njihovoj okolini koja o ovom oboljenju zna malo ili nikako. Ukoliko nešto i znaju to su većinom informacije vezane za dijabetes tip 2 koji se nikako ne bi smio porediti sa dijabetesom tip 1.
Mnogo je primjera diskriminacije djece oboljele od dijabetesa naročito u školama i vrtićima. Upravo zbog takve djece rado pripremam radionice i edukujem učenike, nastavnike i vaspitače o ovom oboljenju.
- Koja je Vaša poruka ostalim roditeljima koji vode istu borbu kao Vi?
Djeca s dijabetesom mogu sve, čak i više od djece koja su potpuno zdrava!
