U Zenici smo potpisali ugovor za sezonu 2020/2021 sa našim Orthomol Sport ambasadorom Mesudom Pezerom.

Taj veliki čovjek u svakom smislu te riječi, spontano je pričao o svojim prvim takmičenjima, spavanju u svlačionici u pauzama između nastave i treninga i koliko je teško bilo ostvariti se u stranoj zemlji bez poznavanja jezika.

Toplina koja se osjeti svaki put kada spomene roditelje i porodicu, ali i čežnja koju je osjećao za Bosnom kada bi bio dugo odsutan ostavit će dojam na svakoga. Kaže da je to i presudilo da se vrati kući i odluči da iz Zenice dalje gradi svoju karijeru. Uz osmijeh nam priča da kafu sa prijateljima nakon treninga ne može zamijeniti ništa.

Inače, ovaj bosanskohercegovački bacač kugle član je Atletskog kluba Zenica, BiH olimpijac, juniorski prvak Evrope 2013., finalista Svjetskog juniorskog prvenstva, i državni prvak.

Na Mediteranskim igrama održanim 2018. godine u španskoj Tarragoni osvojio je bronzanu medalju, a prvo mjesto je osvojio na Atletskom mitingu “Istanbul Cup” u februaru 2020. Samo nekoliko dana kasnije, osvojio je i prvo mjesto na 25. Balkanskom seniorskom prvenstvu u atletici.

Nakon sastanka sa Mesudom Pezerom, ekipa je krenula prema Sarajevu i tek nakon 20-ak kilometara shvatili smo da i dalje imamo osmijeh na licu.

Znali smo da naši čitatelji moraju bolje upoznati ovog iznimnog sportistu, našeg najuspješnijeg bacača kugle:

HM: Za početak, kaži nam imaš li neko takmičenje koje bi posebno izdvojio?

Moji uspjesi koje pamtim su Olimpijski dani mladih koje se održalo 2011 i gdje sam osvojio treće mjesto. Zatim Svjetsko prvenstvo za juniore Barcelona 2012 godine i moje peto mjesto, Evropsko prvenstvo Italija, Rijeti sa osvojenim prvim mjestom. Izdvojio bih i ispunjenje norme za Olimpijske igre Rio 2016 godine, sa svojih 22 godine, što je ujedno bilo i ostvarivanje mog dječačkog sna!

I da ne zaboravim Svjetsko prvenstvo Birmingham odakle sam se vratio sa osvojenim 5. mjestom.

HM: Sigurno veliku podršku imaš u porodici i prijateljima, ali šta je to što te najviše motiviše?

Najvecu podršku imam od svojih roditelja od samih početaka moje karijere. Kada mi je bilo najteže, uvijek su bili tu uz mene. Svoje roditelje mnogo cijenim, volim i poštujem. Oni su me naučili hodati, ponašati se i sve u životu sto sam danas, jesam zahvaljujući njima. Takođe, velika podrška je i moja supruga koja razumije kada mnogo putujem zbog priprema i takmičenja.

Svakako, tu je i veliki broj prijatelja. Čovjek kojeg ne mogu a da ne spomenem, Suad Kaknjo koji ne samo da je pomogao meni od samih početaka, nego i cijeloj Atletskoj sceni u Bosni i Hercegovini.

Sponzori: Hifa Petrol, Poliklinika Strika, Orthomol sport, Arel.doo, Restoran Salčin, Nike.

Moram izdvojiti ove godine i Olimpijski komitet BiH koji me je pozitivno iznenadio i podržao za sve moje pripreme, masaže i ishranu. Sada ne moram razmišljati da li mogu otići na pripreme ili ne. U odnosu na ranije, to je veliki pomak u BiH sportu.

HM: Interesantna priča veže te za trenera u Švedskoj.  

Poslije takmičenja na kojem sam osvojio titulu juniorskog prvaka Evrope 2013. godine otišao sam u Švedsku kod brata. Htio sam da probam da postignem još više u nekoj zemlji koja nudi više mogućnosti za profesionalne sportiste.

Upoznao sam trenera koji je bio u to vrijeme trener mog idola olimpijskog prvaka Gerd Kantera. Postoji snimak koji sam pregledao bezbroj puta, na kojem Gerd Kanter osvaja prvo mjesto i na tom snimku prikazuju i njegovog trenera kako je sretan zbog njega. Dok sam kao mladić sa oduševljenjem gledao taj snimak ponovo i ponovo, ni sanjao nisam da će jednoga dana taj isti trener preuzeti mene i trenirati me.

To je bilo nešto veliko za mene.

Od tada su se mnoge stvari u mojoj karijeri promijenile na bolje i sve je krenulo uzlaznom putanjom.

HM: Sada si dio elite i postalo je normalno govoriti i o nedozvoljenim sredstvima. Koliko su česte kontrole na nedozvoljena sredstva i šta misliš o sportovima gdje je to dozvoljeno?

Doping kontrole su jako česte, a ja sam u sistemu u Svjetskom i anti-dopingu Bosne i Hercegovine.

Svaki dan mi mogu doći i testirati me, da provjere da li sam čist, to jeste da ne uzimam neka nedozvoljena sredstva (steroide). Smatram da ko god to uzima vara u sportu i želi doći brže do uspjeha.

Svaki sport bi trebao biti čist i trebao bi pratiti sportiste da li treniraju i spremaju se bez dopinga. Jer nije isto kada uspijete bez nedozvoljenih dodataka i kada to uradite uz pomoć određenih sredstava koja su zabranjena i naravno dugoročno štetna za sportistu.

HM: Vrhunski sport podrazumijeva i naporan trening. Voljeli bi da kažeš našim čitateljima koliko kilograma digneš na jednom treningu?

Po jednom treningu znam da dignem od 15 do 20 tona tereta u teretanama. Kada se pripremam za sezonu takmičenja, zna mi se desiti da jedva ustajem iz kreveta od upala. Ali sve je to dio mog posla i načina života koji sam izabrao.

HM: Razmišljaš li o trenerskoj karijeri kada prestaneš da se aktivno baviš sportom, imajući u vidu koliko je važnu ulogu u tvojoj karijeri imao upravo tvoj sadašnji trener?

Pa o tome bi trebao dobro da razmislim kada završim svoju karijeru. Jer na našim prostorima ne cijene se sportisti, ali još manje treneri.

HM: Da možeš vratiti vrijeme, da li bi krenuo istim putem?

Kada bih vratio vrijeme, dobro bih razmislio da li bih krenuo istim putem jer je bilo jako teško.

Na tom putu najviše boli što pojedini ljudi ne znaju cijeniti šta vi radite za svoju domovinu i što političari nemaju sluha za vas.

Kada se napravi uspjeh tu su prvi da se slikaju, ali kada nešto trebate onda nikoga nema.

HM: Šta bi poručio mladom Mesudu Pezeru koji tek počinje?

Poručio bih mu da vjeruje u svoje snove, da ima cilj i da se mukotrpno bori za njega.

Bitno je da se djeca bave sportom, ne mora svako da bude uspješan. Svako ko se bavi sportom, bez obzira na rezultate će preko sporta postati dobar čovjek, pošten i čestiti građanin ove naše lijepe, prelijepe Bosne i Hercegovine.