Alija Imamović, BiH reprezentativac, jedan je od najboljih polumaratonaca i maratonaca BIH, regije, Balkana a i šire. Ovaj period u kojem je sve stalo Alija je iskoristio da se pripremi još bolje i da sve od sebe da ostvari normu za Olimpijske igre. Ovaj mladi sportista širokog osmijeha oduševio nas je, a njegova priča je jedna od onih koje treba pričati. Energija kojom zrači i želja da ide naprijed, da osvaja i raste u svakom pogledu, prepoznaje se odmah pri prvom susretu.
Razgovarali smo o njegovom početku, o planovima i kako se vidi u budućnosti, a više o Aliji Imamoviću pročitajte u nastavku.
Godina 2020. je iza nas, koliko je ona za Vas bila uspješna?
Puno toga ima da se napiše i kaže, ali definitivno da je COVID – 19 svima promijenio planove i realizaciju ciljeva. Ipak ekipa i ja nismo odustali ni u teškim trenucima poput ovih, radili smo punom parom da iz godine, kakva god da je, izvučemo ono najbolje. U neku ruku, mi smo to i uspjeli, a ja bih izdvojio rezultat sa polumaratona, 21km sa vremenom 1:10:34 što krasi ovu godinu, čini je najboljom u karijeri i ovaj rezultat pokazuje da je sve moguće i da snovi mogu postati stvarnost. Naš cilj je bio da idemo ispod 1:10, ali nam se za taj podvig nije ukazala prilika, iako smo bili spremni za nešto takvo. Naš cilj ostaje isti, a to je da svima pokažemo da nemoguće ne postoji i da bez obzira na sve trebamo ustrajati u našim namjerama.
- Pripreme za 2021. godinu si već počeo, kakvi su ti planovi?
Čitav tim zajedno sa mnom je već napravio plan i program za 2021. godinu. Kako od pripremnih perioda, tako do trka i svega ostaloga. Ove godine u pripremni period ušli smo dosta ranije, nego do sada, prihvatili sve što nas čeka u malo težim uvjetima radi pandemije.
Naravno, dat ćemo sve od sebe da nam 2021. godina bude najbolja u karijeri i da obradujemo čitavu BiH. Svi znamo da je Olimpijada, koja je trebala biti 2020. godine u Tokiju, pomjerena za 2021. godinu.
Tako da nas mnogo toga očekuje u godini koja nam dolazi. Sve trke zavise od situacije vezane za koronavirus, ima mnogo trka i prvenstava na kojima bismo trebali nastupiti, nadamo se da će se ova situacija smiriti i da ćemo moći nesmetano putovati na trke te da ćemo moći BiH predstaviti u najboljem svjetlu.
- Rekli bi da imaš jasan cilj ispred sebe?
Cilj je jedan, a to je Tokyo 2021., ako ne odemo na ovu Olimpijadu onda ćemo na iduću, jer od tog cilja nećemo odustati. Sve što je čovjek u stanju sanjati, onda treba biti i u stanju to ostvariti.
- Imaš li neke „Sportske“ želje?
Uh, malo ste me zatekli ovim pitanjem. Svi ljudi na ovom svijetu imaju neke želje ka kojima teže cijeli svoj život. Ja nisam osoba koja želi puno, ni u sportu, a tako ni privatno, to najbolje znaju oni koji me poznaju. Sve što želim u ovom trenutku je da moja porodica bude dobro i svi moji najmiliji oko mene. Dosad sam u svojoj karijeri sve želje ostvario ka kojima sam prvo težio, zajedno sa ljudima koji su vjerovali u mene i da je to moguće. A ako moram reći, Olimpijada, bilo kada da se desi i bilo koja.
- Trenutno sve svoje napore ulažeš u to da te gledamo na Olimpijadi. Hoćeš li uspjeti?
Da svi koji pratite naš rad i sve što radimo znaju koji je naš cilj, a to je Tokyo 2021.g. Da li ćemo uspjeti, vidjet ćemo. Nije sve do nas nego do milon malih i velikih faktora koji utiču na sve to da bi se naš zajednički cilj ostvario. Nadamo se najboljem naravno. Mi od tog cilja nećemo odustati i to smo jedni drugima obečali. Ja sam spreman kao i do sada svu žrtvu što se tiče mene podnijeti da bi to postalo stvarnost, mi vjerujemo u to i istinski želimo to. Ja sam želim da svima pokažem kako je sve moguće da nije bitno gdje se nalaziš i odakle dolaziš, i da budem motivacija da bude više Alija u ovom sportu koji će željeti da njihovi snovu postanu stvarnost.
- Koji je Vaš najveći uspjeh?
Ne želim nijedan uspjeh izdvajati zato što je u svaki uspjeh uloženo mnogo truda, rada i znoja, kao i godine treninga i života.
Mogu reći da sam se odrekao svega onoga što je radila moja generacija. Prvo škole jednim dijelom, života sa porodicom, izlazaka, igranja i još mnogo toga. Bilo je teško na početku u svakom smislu, ali roditelji su mi bili najveći motiv da to sve prevaziđem. Ne kajem se, jer kad vidim sebe, svoje godine i sve iza sebe, mogu reći da sam ponosan na sebe. To je veliki uspjeh za mene.
Neće se sve i uvijek ostvariti u trenutku kada to želimo. Sve dok radimo na tome da se nešto ostvari, prihvatamo izazove na tom putu i ne klonemo ako se ne ostvari kada smo zamislili uspješni smo. Trebamo se kontinuirano boriti i raditi na ostvarivanju naših očekivanja.
- Šta za tebe znači podrška koju dobiješ kada trčiš izvan BIH i šta misliš čime si je zaslužio?
Ovo pitanje za mene ima poseban osjećaj i budi posebnu emociju u meni. Divan je osjećaj kad odeš vani i bilo gdje da se nalaziš kad vidiš koliko te ljudi podržavaju i prate sve što radiš. Ljudi vani cijene te rezultate isto kao da ste njihovi i kao da dolazite iz njihove države. A naravno nije samo zasluga rezultata već svega toga što si ti, ko si i koliko si lijepo i na koji način predstavio svima svoju priču. Naravno prije svega i svih rezultata treba biti čovjek prema svima kao i prema samom sebi. Velika je čast znati da imaš mnogo podrške bilo gdje da odeš. A naravno to je ujedno i jedan veliki teret koji imaš na sebi i zadatak da ih uvijek obraduješ u pozitivnom smislu.
- Kažeš da su ti najviše pomogli oni od kojih si to najmanje očekivao. Koliko te pogađa to što u BiH sportisti nemaju podršku od državnih institucija i kako uspijevaš obezbijediti sve što je potrebno za tvoje vrhunske rezultate?
Mislim da nisam jedini koji će da kaže da su mu najviše mimo njegove porodice pomogli ljudi koje do tada ne samo da nije poznavao, već za koje nije znao da postoje. Sretan što sam upoznao dosta tih ljudi i osoba, sa kojima sam ostao mimo posla i privatno povezan i s kojima sam u svakodnevnom kontaktu. Na današnjem vremenu vidimo da ima dosta zlobe među ljudima i ljubomore, gdje te pojedini gledaju kao neprijatelja kad vide da se boriš za sebe i za svoje ciljeve koje želiš ostvariti. Ja se iskreno nikad nisam obazirao na to, nikada nisam bio ljubomoran na nekoga, uvijek sam gledao sebe i svoj put koji mi je uvijek pred očima i borim se da se ne odmaknem od tog svog puta i ne dozvoljavam da me bilo šta u tome ometa. Tako znam da se dosta toga nosi od kuće i kako smo odgojeni i na koji način. Alija sve najbolje želi svima kao i samom sebi.
A to je žalosno kada vidimo koliko imamo uspješnih sportista u BiH, ne samo moj primjer nego još mnogo drugih. Svi znamo da su sportisti najbolji ambasadori države iz koje dolaze, svi znamo šta je sport opčenito na današnjem vremenu. BiH sportisti, iskreno i stvarno je, tako nemaju skoro pa nikakvu podršku državnih institucija.
U zadnje vrijeme se to kao nešto probudilo, ali to je sve premalo. Svi dođu kad se napravi rezultat bez njih i onda žele kao da pomognu za taj rezultat da se kao na taj način iskupe, za nešto što nisu pomogli. Moje pitanje svima njima gdje ste do tad bili. BiH je jedina država sa prostora Balkana koja nema zakon o sportu na nivou Države. Kantoni i Općine nešto pokušavaju da podrže, ali ne mogu oni sami ako iza toga nema podrške države, skoro pa nikako.
Svi sportisti žele samo najbolje za sve nas u sportu. Pojedinci se bore, ali nije sport na pojedincima već na svima. Da bi imali još Amela, Pezera, Alija itd. e to ćemo dugo čekati.
Mogu samo dodati da sam sretan što ne ovisim o pomoći i napomenuo bih da u BIH ima ljudi i kompanija, koji žele da pomognu u svakom smislu. Ja sam lično sretan što imam takve ljude oko sebe, koji vjeruju u mene i ono što radim. Zajedno predstavljamo BiH u najboljem svijetlu bilo gdje da odemo s onim što imamo i tako će uvijek biti. Nekada neke stvari ne mogu ni da opišem jer mi nedostaje riječi, ali ću samo dodati hvala svima vama koji ste uz mene.
- Skoro u svakoj tvojoj rečenici osjeti se koliko ti znači podrška porodice. Koliko im zaista možeš zahvaliti za ovo što danas jeste Alija Imamović?
Za mene je moja porodica sve i uz njih zajedno ljudi koji vjeruju u mene. To mi je najveća snaga i potpora u svemu ovom. Zahvalan sam što ih imam oko sebe, biti sretan kao što vi kažete da sam ja, nije zasluga samo mene već i njih koji su oko mene, koji su mi pomogli da moji snovi postanu stvarnost.
- Da možeš izabrati bilo koju osobu iz sportskog svijeta da sjednete i popričate onako otvoreno o svemu, ko bi to bio?
Imao sam tu čast da pričam sa mnogo poznatih sportista. To je jedna od najljepših strana sporta. A ako mogu da biram i da kažem da bih izdvojio osobu koja nije iz svijeta Atletike ali je jedan od najvećih svih vremana, u svom sportu, a to je Novak Đoković. On je za mene veličina mimo sporta i primjer kako se treba ophoditi prema svemu.
- Da li si imao uzore kao dijete?
Uzor su za mene uvijek bili moji roditelji i za mene će uvijek tako ostati. Oni su za mene šampioni, jer kada sam kao mali gledao kako se bore da meni i mojim sestrama obezbijede sve što je potrebno za normalan život. Ja dolazim iz jedne radničke porodice i tako sam odgojen da budem radnik i borac. Oni su za mene šampioni i sretan što znam da su ponosni na sve nas sad nakon 25 godina.
- Šta bi poručio budućim generacijama atletičara u BiH?
Koliko god da vam je teško, na bilo kojem putu, šta god da ste odabrali, nikada, ali nikad ne odustajete od svog cilja. Uvijek će biti prepreka, mnogi neće vjerovati u vas, neki će vas omalovažavati, ne samo vas nego i vaš cilj. Ali znajte da na kraju kada ostvarite taj svoj cilj i pogledate u oči sve one koji su sumnjali u vas i govorili da je sve to nemoguće, e to je neprocjenjivo. Budite ono što želite, pravite ono najbolje od svog života u uslovima u kojima se nalazite, jer nekada ne možete puno da birate, ali pobrinite se da uvijek birate najbolje za sebe. Nikada ne gubite iz vida svoj cilj i budite sigurni da ćete sve pobijediti da bi ga ostvarili.
- I za kraj reci nam, šta je to što te pokreče, motivira i gdje se vidiš za dvije ili tri godine?
Pa nisam od onih koji puno maštaju i žele mnogo. Prvo što želim za dvije ili tri godine je da budem zdrav i bez povreda, da me sve nedače na putu ka cilju zaobiđu ili neka ih bude što manje. Da ostvarimo zacrtane ciljeve koji su kod nas jasno postavljeni. Ako se desi da ne odemo u Tokyo 2020 – da to bude Olipijada 2024 – Vidim se na svim velikim takmičenjima u te dvije do tri godine i na postoljima nakon trka.
